Pitanja (muslimanskog) srca…

U metafizičkom smislu, koristimo svoja srca na razne zanimljive načine. Volimo, mrzimo, lijemo suze, osjećamo se sretnim itd. na osnovu vjerovanja i razumijevanja raznih stvari koje držimo u našim srcima. Općenito, naše ponašanje je u velikoj mjeri vođeno svijetom koji gradimo u svojim srcima. Poznato je da čovječanstvo ide uvelike da izvodi djela koja variraju od herojskih do apsurdnih, a sve se zasniva na vrijednosti koju neko pridaje raznim stvarima – ljudima i stvarima – u svom srcu.

Stoga ne čudi što Allah spominje "srce" u raznim kontekstima na više od 100 mjesta u Kur'anu.

---

---

---

Razmotrite šta je Poslanik rekao u hadisu :

“Postoji komad mesa u tijelu ako postane dobro (reformisano) cijelo tijelo postaje dobro, ali ako se pokvari, cijelo tijelo se pokvari – a to je srce.” [Buhari, tom 1, knjiga 2, broj 49: Dio hadisa koji prenosi En-Nu’man bin Bashir]

Ako nas ono što držimo u srcu tjera da djelujemo – ponekad nas tjera do krajnosti – onda je jedino mudro da ispravnim vjerovanjima i znanjem hranimo svijet naših srca.

Bez odgovarajućeg znanja i vjerskog razumijevanja, ne možemo očekivati ​​da ćemo izgraditi nivoe naše vjere, a bez vjere ne može biti predanosti u našim djelima. Ibn Al-Qayyim je rekao: "...da su djela korisna bez predanosti, On (Allah) nikada ne bi osudio licemjere." Također je rekao: "Allah nikada neće kupiti nijedno dobro (djelo) koje nije pročišćeno vjerom." (Al Fawwaid)

Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje da ćemo biti ispitivani o znanju koje stičemo i o tome kako to znanje koristimo za izgradnju svjetova naših srca.

Kliknite ovdje za preuzimanje knjige: Etiketa traženja znanja

Razmotrite sljedeći stih:

"I ne slijedi (o čovječe, tj. ne govori, ne čini i ne svjedoči) ono o čemu nemaš znanja. Uistinu, sluh, vid i srce svakog od njih bit će ispitani (Allah) " [el-Isra' 17:36]

Znamo da temelj našeg vjerskog razumijevanja počiva na našem odgoju i našim kontinuiranim naporima da steknemo znanje. Što je temelj slabiji, to je teže živjeti islam . To također omogućava da se bezbrižan stav ukorijeni u našim srcima, čineći nas još nemarnijima prema našim prioritetima. Jedan od pobožnih i upućenih selefa Ata' es-Sulejmija je upitan o svom strahu od Allaha i svojim brigama, a on je rekao: "... Smrt je blizu, grob je moja kuća, na Sudnji dan ću stajati i moj put je preko mosta preko Džehennema, i ne znam šta će biti sa mnom."

Očigledno, ako su naše znanje i razumijevanje slabi, naši umovi se ne bi brinuli o takvim stvarima.

Nažalost, u takvom stanju mnogima nije ni stalo da znaju šta ne znaju i šta treba da znaju.

Naprotiv, kada ulažemo u izgradnju temelja našeg znanja i vjerskog razumijevanja, postajemo svjesniji Allaha i u skladu s tim Ga se bojimo.

Za one od nas koji se bolje osjećaju u vezi sa svojim nivoima znanja, razumijevanja i vjere, moramo paziti da ne razvijemo lažni osjećaj 'imana' (vjere). To je zato što živimo u svijetu u kojem je uobičajeno pronaći religiozno razumijevanje zasnovano na površnom znanju iskrivljenom filozofijama dana (kojih ima u izobilju) i dijelovima ličnih gledišta.

Ponekad je to religijsko razumijevanje također okaljano kulturnim normama koje dovode do islamskih stavova koji nisu u skladu s onim što je Allah objavio našem poslaniku Muhammedu (s.a.v.s.).

Stoga bismo trebali biti oprezni da ne upadnemo u takve zamke iskrivljenog prosvjetljenja.

Razmotrimo primjer Omera Al-Hattaba (drugog kalifa islama). Poslanik je rekao da ako će nakon njega biti poslanik, to će biti Omer. Bio je to isti onaj Omer koji je na samrti tražio da mu se glava stavi na pijesak i stalno je govorio: „... Neka mi Bog bude milostiv. O, ti čije kraljevstvo nikada ne skreće, smiluj se onome čije je kraljevstvo upravo skrenulo. “

Ako je Omer – jedan od rijetkih kojima je u životu obećan raj – bio toliko zabrinut i anksiozan zbog dobijanja Allahove milosti , kako mi možemo postati samozadovoljni nivoima vjere i imana koji žive u našim srcima?

Podizanje našeg znanja i religioznog razumijevanja stoga bi trebalo dobiti obnovljeni osjećaj hitnosti. Podsjetimo se da izgovori koje danas možda imamo da ne poboljšavamo ili ispravljamo svoje vjersko znanje i razumijevanje, neće proći test vremena. Nisu ni za koga u prošlosti.

Ibn El-Kajjim je rekao: „Osoba koja duboko poznaje Allaha bit će zainteresirana za učvršćivanje temelja i njihovo jačanje. A neupućena osoba bit će zainteresirana za gradnju, ali bez brige o temeljima, i u tren oka bi se njena ustanova srušila.“

Allah kaže u Kur'anu :

“Da li je onda onaj koji je svoju građevinu postavio na pobožnosti prema Allahu i Njegovom zadovoljstvu, bolje, ili onaj koji je postavio temelje svoje zgrade na neodređenom rubu provalije (strme stijene) spremne da se sruši, pa da se zajedno s njim raspao u džehennemsku vatru?” (Et-Tawbah, 9:109)”

Stjecanje pravog znanja će također uzdići naš položaj pred našim Stvoriteljem. Kao što Allah kaže:

“Allah će uzvisiti one od vas koji vjeruju i one kojima je dato znanje” (Dio ajeta u El-Mujadilah 58:11)

Konačno, korisna dova koju možemo učiniti da utjeramo strah od našeg Stvoritelja je ona koju nas je naučio prorok. On (SAWS) je činio dovu:

“Utječem ti se, Allahu, od znanja koje nema koristi i od srca koje se ne boji.”

Zato utrošimo svoje vrijeme na stjecanje znanja koje može ispraviti stanje našeg srca i učiniti naš život malo smislenijim. Pazimo i na ono čime ne hranimo svoja srca. Na kraju krajeva, mi smo ispred ljudi i ispred našeg Stvoritelja na osnovu onoga što je u našim srcima.

…Kraj